Da li æe Sarajevo ostati bez svojih Jevreja? Ovo je bio naslov pod kojim se u sarajevskom listu "Osloboðenje" bio objavljen èlanak sarajevskog advokata Nenada Maglajliæa, inaèe èlana Jevrejske zajednice.
Gospodin Maglajliæ, èovjek  koji se, nakon povratka iz Španije, gdje je proveo èetiri izbjeglièke godine i sam prošao sve ove teškoæe koje inaèe prate svakog onog koji pokuša da vrati svoj predratni dom, objasnio je razloge za postavljanje pitanja ostanka naše zajednice u Sarajevu.
n I ja sam proveo više od èetiri godine u nastojanju da vratim stan u kojem sam živio prije rata. Sve je to trajalo predugo, sa teškoæama u kojima sam morao savladavati sve zamke koje se nalaze na putu povratka. Nedavno sam uspio da se vratim na predratnu adresu. Moj sluèaj mi je pomogao da savladam svu problematiku povratka, tako da sam, kao advokat, ponudio svoju pomoæ mnogima  koji su imali problema da vrate svoje predratne stanove. Moji klijenti su uglavnom moji prijatelji iz Jevrejske opštine, a pošto je u vremenu prije donošenja Petrièevih imovinskih zakona stvar sa povratkom stanova uglavnom bila krajnje neizgledna, pokušao sam da tekstom, objavljenim u novinama pod ovim provokativnim naslovom, skrenem pažnju javnosti  - kaže advokat Nenad Maglajliæ.
Na objavljen tekst istog dana reagovala je Radio postaja "Vrhbosna" iz Sarajeva, koja je zamolila Jakoba Danona da objasni šta se dešava sa povratkom Jevreja u Sarajevo.
Veæ sutradan reagovao je i  "Dnevni avaz", koji je objavio razgovor sa predsjednikom Jevrejskih zajednica u BiH Jakobom Fincijem, u kojem je gospodin Finci potvrdio izuzetno velike poteškoæe Jevrejske zajednice u nastojanju da vrati stanove, koji su, inaèe, po ugovoru sa sarajevskom gradskom upravom, bili dati na privremeno korištenje.
Nakon svih ovih reagovanja javio se i kantonalni ministar Omer Vatriæ,  koji je, inaèe, poznat kao jedan od onih istinskih pobornika politike povratka "svih na svoje". Nakon sastanka sa gospodinom Vatriæem, Jakob Danon izjavio je za "Jevrejski glas":
n Nakon dugo vremena ponovo smo uspostavili kontakt sa ljudima koji hoæe i mogu da pomognu da se sarajevski Jevreji vrate u svoje predratne stanove. Gospodin Vatriæ je, u razgovoru koji smo imali ovih dana, obeæao sve što treba da se provedu imovinski zakoni koje je donio Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Dogovorena je i dinamika povratka, kako bi se konaèno riješilo  svih 76 sluèajeva koliko se sada vodi u evidenciji kojom raspolaže Jevrejska opština u Sarajevu.
Gospodin Danon, koji se veæ duže vrijeme u našoj zajednici prihvatio tog teškog posla da organizuje pomoæ prilikom povratka predratnih sarajevskih Jevreja, izjavio je da se dogovorio sa vlastima, ali  da se odluke Sarajevske deklaracije u vezi sa povratkom jevrejskih stanova ne poštuju i da se u posljednjih godinu dana ništa nije konkretno uradilo. To kod èlanova naše zajednice unosi opravdano nezadovoljstvo i nesigurnost da postoji iskrena volja vlasti za povratkom Jevreja.
Iako je ovih dana objavljena informacija da je Sarajevska deklaracija u potpunosti realizovana, moramo konstatovati da informacija nije taèna što se tièe naše zajednice. U posebnom èlanu Sarajevske deklaracije bilo je garantovano sarajevskim Jevrejima da æe im svi stanovi biti vraæeni u roku od devedeset dana. I danas, poslije dvije godine, šest stanova sa tog spiska nije vraæeno.
Gospodin Vatriæ je obeæao da æe do polovine februara biti sve uèinjeno da se ovaj propust ispravi, a po završetku ovih šest sluèajeva pristupiæe se realizaciji povratka i preostalih stanova sa urgentne liste, na kojoj se nalazi dvanaest imena.
Stanovi koje potražuju èlanovi naše zajednice nalaze se u sarajevskim opštinama Stari grad, Centar i Novo Sarajevo. Prema dogovorenoj dinamici, prvi povraci mogu se oèekivati u februaru i tokom proljeæa 2000. godine. To bi trebalo da bude proljeæe povratka Jevreja u Sarajevo. Prvo æe biti realizovani sluèajevi gdje su papiri oko povratka završeni i nose datume pravosnažnosti, koji su istekli još prije dvije godine, a zatim i oni koji su još u postupku. Vrijeme stvarnog povratka je ovog puta doista bliže nego ikada do sada, ali pošto se uglavnom radi o povratku ljudi koji su veæ u poodmaklim godinama, svaki dan mnogo znaèi, a ovo traje veæ godinama. Vlasti to znaju i zato im se do sada nije mnogo žurilo. Da li æe gospodin Vatriæ biti èovjek koji se vatreno prihvatio ovog posla, da se imovinski zakoni konaèno rješavaju na evropski naèin? Jer, Evropa je jedini izlaz za Balkan.
Ostaje da se vidi da li æe se uskoro moæi reæi: Vatriæ vraæa sve! O tome šta se desilo sa ovom najnovijom inicijativom o povratku jevrejskih stanova u Sarajevu, pisat æemo i u narednom broju "Jevrejskog glasa", koji æe izaæi poèetkom marta.
 
 

Sarajevska deklaracija
je riješena
u procentu od 52%

Prema sopèenju kancelarije UNHCR-a dana 20.01.2000. godine izašlo je saopštenje da se 19.000 hiljada prijeratnih stanovika Sarajevo vratilo u svoje domove. Gotovo je stavljena taèka na provoðenje Sarajevske deklaracije koja je baratala  cifrom od 20.000 hiljada manjinskih povrataka. Jevrejska zajednica Sarajevo raspolaže taènim podatcima šta je u odnosu na njene èlanove, koji su izrazili želju za povratkom, od dana donošenja Sarajevske deklaracije uèinjeno. Prije nego što izvještaj pretvorimo u brojke potsjetit æemo šta stoji u èl. 36 Sarajevske deklaracije:
"Odgovorne vlasti æe ubrzati povratak jevrejskih obitelji njihovim domovima, a èiji sluèajevi su dio sporazuma od novembra 1992. godine izmeðu Jevrejske zajednice i organa vlasti Sarajevo. Kantonalno Ministarstvo za prostorno ureðenje i Kantonalno Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice, u saradnji sa nadležnim organima na gradskom i opæinskom nivou, æe osigurati da se 29 prioritetnih sluèajeva, u kojima èlanovi Jevrejske zajednice veæ èekaju da ponovno zauzmu svoje predratne stanove, riješe do 01. aprila 1998. godine. Preostalih 147 sluèajeva koji su veæ dogovoreni izmeðu Jevrejske zajednice i vlasti u Sarajevu se moraju hitno razmotriti; oni se svi moraju rješiti u roku od 90 dana, od dana kada predratni stanar/vlasnik obavjesti Komisiju za stambena pitanja o svojoj namjeri da se vrati".
Od 29 prioritetnih sluèajeva  ostalo je 6 neriješenih, a od 147 zahtjeva koji su vezani za rok od 90 dana od dana donošenja Sarajevske deklaracije ostalo je neriješenih 79 sluèajeva. Dakle u odnosu na èlanove Jevrejske zajednice, èiji stanovi su èak i predmet ugovora iz novembra 1992. godine, Sarajevska deklaracija je riješena u procentu od 52%. Nije zanemarljivo da 110 porodica èiji su stanovi takoðer predmet ugovora nije uopæe podnijelo zahtjev za vraæanje u posjed stana. Ovi stanovi  su ostali gradu na raspolaganju.  Poredeæi saopæenje UNHCR-a sa pozitivnim rezultatima Sarajevske deklaracije, ako im je vjerovati, procentualno ispada da je njeno ispunjenje uèinjeno na uštrb èlanova Jevrejske zajednice, procenat povratka je polovièan, iako su odgovorne vlasti za povratak jevrejskih porodica manipulisali terminom" nulti prioritet".
Struktura i lokacija nevraæenih stanova u odnosu na realizirani povrat znatno je u korist ovih prvih, veæina se nalazi na podruèju Opæina Centar i Stari Grad, solidne su kvadrature, od kojih ne mali broj velièine oko ili iznad 100 m2. Ako je to uopæe važno vraæanje u posjed stana zahtjevaju u veæini sluèajeva intelektualci koji su nešto znaèili za ovaj grad. U stanovima koji su još uvijek predmet raspravljanja pred upravnim i sudskim organima zanemarujuæi je broj izbjeglica, radi se o privremenim korisnicima koji su na znaèajnim mjestima u gradu koji su poboljšali lokaciju i uveèali kvadraturu svojih stanova. Jevrejska zajednica u svim sluèajevima raspolaže sa ovim podatcima i ako se za to ukaže potreba javno æe ih prezentirati.
Bojimo se da saopæenje UNHCR-a koje je dato na osnovu podataka gradskih vlasti lièi na aforizam: " Ako èovjek laže onda je lažov, ako to država èini onda je to statistika".
 
 

Dana 29.11.1992. godine Skupština grada Sarajevo je sa Jevrejskom opštinom Sarajevo saèinila ugovor prema kojem se Skupštini grada daju na korišæenje stanovi èlanova jevrejske zajednice do povratka njihovih korisnika. U èl. 4.2 izrièito je navedeno da se Skupština grada obavezuje da æe striktno poštovati odredbe ugovora i putem svojih organa interventno sprijeèiti svaku povredu disponiranja stanovima. Dana 25.11.1995. godine, po prestanku ratnih dejstava,  Jevrejska opæina se obratila Skupæini grada putem Gradskog sekretarijata za stambene poslove sa zahtjevom za povrat u posjed stanova na kojim èlanovi jevrejske zajednice imaju stanarsko pravo. Tom prilikom dostavljena je lista prioriteta èlanova koji su izrazili želju da nastave život u gradu u kojem njihovi preci žive duže od 500 godina. 1996. godine Jevrejsku zajednicu posjeæuju Haris Silajdžiæ i sadašnji predsjednik Federacije Ejup Ganiæ, a 1997. godini to èine Midhat Haraèiæ, Mustafa Mujezinoviæ i Munib Buljina. Pomenuto gospoda daju obeæanja i uvjeravanja da æe ugovor iz 1992. godine biti ispoštovan u najkraæem roku. Epilog lažnih nada, rezultirao je èlanom 36 Sarajevske deklaracije u kojem stoji da æe odgovorne vlasti ubrzati povratke jevrejskih obitelji svojim domovima  èiji sluèajevi su dio sporazuma od novembra 1992. godine. Za 29 prioritetnih sluèajeva obeæano je da æe se riješiti do 01.04.1998. godine, a ostali sluèajevi u roku od 90 dana.
Ugovor kao pravni akt koji  u svim savremenim sistemima proizvodi pravno dejstvo i obeæanja uglednih politièara ostala su nažalost mrtva slova na papiru u našem napaæenom društvu u tranziciji. Predmetom ugovora i èlana 36 Sarajevske deklaracije su 78 porodica koje još uvijek èekaju zeleno svjetlo moænika koji neæe da upoznaju sadržaj Evropsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na dom kao jednom od osnovnih. Meðu osobama koje su izrazile želju živjeti u gradu u kojem su i roðeni nalazi se profesori fakulteta, bivši logoraši zloglasnih nacistièkih logora, ugledni kulturni i javni radnici, sin poslednjeg rabinera, sin èovjeka po kojem jedna sarajevska klinika nosi ime. Neki imaju rješenja koja se ne izvršavaju, nekima postupak nije ni zapoèet, neki opet moraju dokazivati da su bosanski državljani, neki da su izbjeglice. Sve zavisno od toga ko im je u stanu, na kojoj je funkciji privremeni korisnik  (izbjeglice nisu),  koja je lokacija i površina stana. Tako npr.  profesor. dr. Musafije Albert traži povrat stana u Titovoj ulici površine 137 m2, Doder Sonja, takoðer u Titovoj ulici, površine od 115 m2, Grin Mladen, u ul. Ðiðikovac, površine od 108 m2, Vera Izrael, površine od 90 m2. Zastupnici vlasnika stanova stavljaju se u funkciju punomoænika privremenih korisnika i ubiše se dokazivajuæi kako je napuštanje stana od strane nosioca stanarskog prava trajnog karaktera. Opredjuljujuæa okolnost za takvu tvrdnju je okolnost da su podnosioci zahtjeva državljani države Izrael. Badava je izgleda dokazivati da se stupanjem na tlo izraelske države kod imigrantskih dozvola postaje njen državljanin, da Izrael dozvoljava dvojno državljanstvo, da se niko nije odrekao bosanskog državljanstva i da u èl. 39 Zakona o državljanstvu (Sl. glasnik BIH br. 13 od 26.08.1999. godine) stoji da sva lica koja su prije stupanju na snagu ovog zakona dobrovoljno stekla drugo državljanstvo gube državljanstvo BiH ukoliko se za 5 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona ne odreknu drugog državljanstva, osim ako drugaèije nije odreðeno bileteralnim sporazumom.
Ostaje li Sarajevo bez svog nekonstutivnog naroda? Oèigledno je da politika i pravo kao produžena ruke te politike nastoje da u cilju održanja otetog otupe želju za povratkom, onemoguæe izvršenje ugovora i provoðenje zakona. Posao još nije dovršen. Predstoji donošenje Zakona o restituciji i prijedlog koji manipuliše sa jednim ofucanim od ranije poznatim izrazom za oteto "pravièna naknada". Pravièna u certifikatima èija nominalna vrijednost ne prelazi 10%. Od ove vlasti koja je drugo obeæala i koja se držala za ruke nakon pobjede na prvim parlamentarnim izborima previše. Traèak nade za povrat jevrejske imovine, nešto više od 40% nacinalizovanih stambenog objekata u ovom gradu, pruža izjava gospodina Izetbegoviæa kojom je podržao naibu-reisa Ismeta ef. Spahiæa za vraæanje vakufske imovine. Gospodine Izetbegoviæ nije vjerovatno nakon stradanja jevrejskog naroda tokom II svjetskog rata mislio samo na vakufsku imovinu veæ je  ova imovina samo pozitivan orijentir za vraæanje i ostale, putokaz za djelovanje sukladno stavovima osnivaèke deklaracije SDA.
Vraæanjem jevrejskog naroda zemlji  kojoj pripada, na kojem je vjekovima živio, stvorili bi se uslovi da se i prilikom proslave jevrejskih praznika èuju rafali koje bez sankcija za svoje blagdane ispaljuju ostale konfesije. Ako su Bog (Alah) i rafali kompatibilni, onda je zaista inkonpatibilno da se opstrukcija povratka jevrejske manjine na ovom tlu u novom mileniju nastavi.